"Lingvistika ne prepoznaje crnogorski ili bošnjački jezik"

|   Info
Profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu, Aleksandar Milanović izjavio je da lingvistički gledano ne postoji dilema da se jednim jezikom govori u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegegovini i Crnoj Gori, ali da to ne zabranjuje bilo kome da svoj jezik zove kako želi.

Izvor: Tanjug

Milanović, predsednik Društva za srpski jezik i književnost i učesnik Međunarodnog kongresa slavista koji se održava u Beogradu, kaže za Tanjug da je i ovaj naučni skup prilika da se ukrste argumenti vodećih stručnjaka za slovenske jezike.

Profesor naglašava da je pitanje identiteta u središtu svakog razgovora o jeziku kojim se služi najveći broj stanovnika na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

"Počeci slavistike postavljaju srpski kao jedan od centralnih slovenskih jezika. Tu nema govora o hrvatskom, bošnjačkom ili pak crnogorskom jeziku. Nisam siguran da je tadašnje gledanje na distribuciju i raspored slovenskih jezika pogrešno samim tim što je udaljeno od 21. veka", napomenuo je Milanović.

Ukazao je da istoričari jezika na problem savremenih imenovanja jezika gledaju svakako drugačije nego što je to slučaj savremenim tumačima jezika.

Prema njegovim rečima, kada sociologija ili politika prevaziđu okvire lingvistike, razgovor o jeziku postaje sve komplikovaniji.

"Lingvistika ni na koji način ne može da pruži potvrdu za postojanje crnogorskog ili bošnjačkog jezika, čak i u bliskoj prošlosti. Sa druge strane, niko ne može da brani bilo kome da svoj jezik zove kako hoće. To je neka vrsta ljudskog odnosa prema jezičkom fenomenu", istakao je Milanović.

"Relevantne institucije ne poznaju pravo samoimenovanja jezika"

Prema njegovim rečima, naučni pristup analizi jezika podrazumeva i okolnosti u kojima nijedna relevantna institucija, kao što je Unesko, ne poznaje pravo samoopredeljenja ili samoimenovanja jezika.

"Takva platforma bi dovela do apsurda. Nekoliko ljudi bi mogli da se dogovore da od sutra govore marsovskim jezikom. Moramo da odredimo šta je ograničenje diskursa slobode i gde je granica sumnje u nečije ‘relevantno‘ mišljenje. Da li se relevantno mišljenje zasniva na osećanju ili na naučnom argumentu... Kada se bazira samo na osećanju, onda napuštamo domen nauke, a o tome ne želim da govorim", poručio je Milanović.

Napominje da deo jevnosti često "zabranjuje" piscima iz 19. i 20. veka da samodređuju svoju kulturu, svoj jezik, svoj izraz...

"Za mnoge sve što je govorio Njegoš, između ostalog da se služio srpskim jezikom, nije relevantno, a kada neki današnji pobornik crnogorskog jezika kaže nešto, to je istina. Teško je naći kriterijum u oba slučaja. Tu se nameće pitanje čije je samoodređenje relevantno, ačije nije u lingvistici... taj princip sve do danas nisam uspeo da razumem", kaže Milanović.

Primećuje da, slušajući većinu kolega iz Bosne i Hercegovine, da su svi srpski pisci koji su živeli i stvarali u toj geografiji u dubokoj zabludi.

"Kočić, Šantić, Dučić... verovali su da govore srpski jezik, ali sada me kolege iz BiH ubeđuju da to baš nije bilo tako", naveo je Milanović.

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar